Kad sam prije četiri godine saznao da nosim mutaciju gena BRCA1, nisam se iznenadio. Znao sam da su šanse velike jer to imaju i moja mama i mnogi članovi njezine obitelji. I dok imam 55 do 65 posto veću vjerojatnost da dobijem rak dojke od nekoga tko nema gen BRCA1 [prema Nacionalni institut za rak], to je ne smrtnu presudu.
Za mene je pozitivan test u dobi od 24 godine samo potaknuo moju želju da imam djecu. Budući da me BRCA1 također predisponira za rak jajnika (više nego druga mutacija, BRCA2), odlučila sam proći IVF i zamrznuti jajašca. Na taj način, ako ipak dobijem rak jajnika i moram ukloniti cijeli shebang (jajnike i jajovode), barem ću već imati te smrznute embrije ako mi zatrebaju.
Kad sam prošla IVF, 12 od 17 oplođenih jajašca završilo je s BRCA1. Tako su izgledi visoki da bi, ako zatrudnim prirodno, fetus nosio mutaciju. Na temelju toga neki su me ljudi pitali bih li prekinula prirodnu trudnoću. A odgovor je, apsolutno ne.
Iskreno, da moja mama tako razmišlja, ne bih postojala. Čekala je dok ne rodi četvrto dijete, mog najmlađeg brata, kako bi joj iz predostrožnosti uklonili jajnike. Odlučio sam da moj neće biti uklonjen.
POVEZANE: Sylvia Earle, Carla Hayden i More razmišljaju o svojim putovanjima da postanu "prve"
Posjedovanje gena ne čini da se osjećam poput tempirane bombe koja otkucava. Zapravo je frustrirajuće kad ljudi iznesu takvu pretpostavku. Najbolje što je moj ginekolog ikada učinio bilo je pogledati me pravo u oči i reći: "Ako igrate po pravilima, nećete umrijeti od raka dojke."
Koja su pravila? Održavati projekcije četiri puta godišnje i redovito se kontrolirati.
Tako da, da, mogla bih biti superdramatična svaka tri mjeseca kad odem na sonogram ili pregled dojki jer sam „suočena sa svojom smrtnošću“. Ali odlučila sam ne živjeti svoj život tako. Ako sam nervozan, pokušavam pretvoriti posjete liječniku u uzbudljivije rituale tako što ću se prije toga sastati s mamom na doručku ili poslije ručka.
Znajući da nosim BRCA1 dalo mi je samopouzdanje da ću, ako ikada i dobijem rak dojke, uhvatiti ga jako rano. Često se osjećamo kao da smo na milost i nemilost našim liječnicima jer oni razumiju mnogo više o našem zdravlju od nas. No češćim pregledom na rak osjećam da preuzimam kontrolu nad svojim tijelom.
—Kao što je rečeno Shalayne Pulia
Za više ovakvih priča pokupite listopadsko izdanje časopisa U stilu, dostupno na kioscima, dana Amazon, i za digitalno preuzimanje Rujna 15.