Zvijezda Fuller Housea Andrea Barber—koja je glumila Kimmy Gibbler omiljenu obožavateljima od prve inkarnacije serije, Puna kuća, premijerno prikazan 1987. – govori o njezinim borbama za mentalno zdravlje i otkriva zašto se trčanje u konačnici pokazalo kao najbolji lijek za borbu protiv depresije i tjeskobe.
Kad sam prešao cilj svog prvog punog maratona, plakao sam. Plakala sam ne zbog boli, ne zbog svega što sam izgubila. Plakala sam od spoznaje svega što sam stekla.
Trčanje mi je promijenilo život.
Veći dio života patio sam od tjeskobe. Depresiju doživljavam sezonski; jedna od najgorih epizoda bila je tijekom razvoda mog 10-godišnjeg braka.
Nisu mi strane dubine depresije. Znam kako je osjećati se kao da si u dubokoj rupi i ne možeš izaći van. Znam kako je osjećati se kao da nikada više nećeš osjetiti radost. Znam kako je osjećati se potpuno sam, čak i kad si okružen ljudima. Znam kako depresija utječe na nečiji život i živote onih oko vas.
Depresija je lopov. Lopov sreće. Lopov nade. Lopov dobro proživljenog života.
Bilo je to u ovim najmračnijim trenucima - u vremenima kada nisam bila toliko život koliko god da sam jednostavno disao i postojao na autopilotu — kad je trčanje bila jedina stvar zbog koje sam se osjećala živ.
VIDEO: Puna kuća Zvijezde otkrivaju svoje omiljene epizode—od tada i sada
Sati koje sam proveo trčeći na cesti – razmišljajući o svom životu, slušajući ritmični zvuk mojih cipela koje udaraju o pločnik, osjećajući sunce na licu – postali su oblik pokretnog posredovanja. Počeo sam otkrivati da moj život ponovno ima svrhu.
Ne postoji jedinstveni recept za depresiju. Isprobao sam i koristio sam lijekove, terapiju razgovorom, meditaciju, molitvu i knjige za samopomoć. SVE ove stvari pomažu. Ali što je za mene učinilo najveću razliku? Trčanje.
Postoje znanstveni dokazi o tome kako tjelesna vježba utječe na mozak stvaranjem endorfina, koji pak oslobađa serotonin, vrstu kemikalije u vašem mozgu koja, u biti, podiže vaše raspoloženje i pomaže vam da se osjećate sretniji. Ali osjećam da je ta veza čak i dublja od znanosti.
Zasluge: ljubaznošću Andrea Barber
Trčanje mi je pomoglo da pronađem unutarnju snagu za koju nisam znao da je posjedujem. Naučio me da se osjećam ugodnije sa stvarima koje me čine neugodnim, poput boli. Naučilo me kako izdržati; kako nastaviti ići naprijed ma koliko to boljelo. Pokazalo mi je razliku između straha od samoće i prihvaćanja samoće. Naučio me da ne mogu uvijek promijeniti svoje životne okolnosti, ali mogu promijeniti sebe.
POVEZANO: Sheryl Crow o jednostavnoj promjeni koja je promijenila njezin život
Moja pozitivna reakcija na trčanje me iznenadila, jer nikad nisam bila atletska osoba. NIKADA. Nikada se nisam bavio sportom dok sam odrastao. Okušala sam se u ženskom lacrosse timu na fakultetu i dala otkaz nakon prvog treninga. Odlazak u teretanu uvijek je zvučao kao kazna. Pa zašto me sada, u svojim kasnim 30-ima, toliko privukao sport koji je uključivao trčanje mnogo milja kroz duga razdoblja?
Osjećam se kao da sam konačno pronašao razlog za trčanje koji ne uključuje natjecanje, gubitak težine ili pobjedu. trčim za MENE. Da se poboljšam mentalno i emocionalno. A bonus je što se i fizički usavršavam.
Trčanje je najveća stvar koju sam učinio za svoje mentalno zdravlje. Terapija je oduvijek bila iscjeljujuća pomažući mi da otkrijem svoje okidače za anksioznost i depresiju i dajući mi alate za borbu protiv njih. Meditacija mi pomaže da ostanem u sadašnjem trenutku i prestanem brinuti o budućnosti. Antidepresivi su mi pomogli tako što sam se osjećao manje – manje tužno, manje beznadno, manje letargično. Trčanje, međutim, čini da se osjećam VIŠE. Življe. Samouvjereniji. Jače. sretniji. Endorfini su zaista moćna, prirodna droga.
Zasluge: ljubaznošću Andrea Barber
Prešao sam cilj svojih prvih 26.2 i plakao; ne za sve što sam izgubio, nego kao priznanje za sve što sam dobio. Osjećaj vlastite vrijednosti. Snaga. Perspektiva. Ljubav prema samome sebi. Sreća.
Kažu da se gubiš u stvarima koje voliš. Ponekad se nađeš i ti.