Na međuizborima 2018. godine neviđeni broj žena traži političke funkcije. Ovog mjeseca profiliramo nekoliko vrijednih kandidata koji žele ostvariti promjene.
Kada je prvi put počela volontirati za kampanje 1996. Veronica Escobar nije zamišljala da će se i sama ikada poželjeti baviti politikom - a kamoli kandidirati se za funkciju. Ali sada, više od dva desetljeća kasnije, bivša županijska sutkinja se upravo tu našla: kao demokratska kandidatkinja za Kongres u 16. okrugu Teksasa.
“Nikad nisam zamišljala da ću biti kandidat ili da ću ikada služiti na izabranoj funkciji”, kaže ona U stilu. “Zapravo, pomislio sam: ‘Apsolutno ne. Nikad to neću učiniti; Uvijek ću biti iza kulisa – pomagati, podržavati, tražiti, telefonsko bankarstvo – ali nema šanse želim li ovo ikada učiniti.’”
Kako je vrijeme odmicalo, Escobar je brzo shvatila da mora upotrijebiti vlastiti glas kako bi dovela do promjene u velikim razmjerima. “Ako očekujem ambicioznu, etičku vladu, onda bi mi bilo bolje da se založim i borim se za to”, kaže zagovornik reforme useljeništva. “Bolje da sam spreman uskočiti i staviti svoje ime u ring. I tako sam i učinio.”
POVEZANO: Ako Young Kim pobijedi u studenom, mogla bi biti prva Amerikanka korejskoga porijekla izabrana u Kongres
Ako bude izabran, Escobar bi postao prva Latinoamerikanka iz Teksasa u Kongresu, a potencijalna prekretnica nije izgubljena za nju. "Kada sam saznala da nikada nije bila Latina izabrana u Kongres iz Teksasa, bila sam šokirana", kaže ona U stilu. “Na početku zapravo nisam vjerovao, jer se to jednostavno čini nestvarnim za državu naše veličine i za državu u kojoj je značajan postotak stanovništva Hispanjolci. Znati da možemo stvarati povijest vrlo je uzbudljivo.” Nastavite čitati kako biste saznali više o Escobaru.
Ulazak u vraćanje:
“Ono što me u početku uključilo u pomaganje drugim kandidatima bila je duboka frustracija zbog smjera u kojem je zajednica bila ulazi”, kaže Escobar, koja je primijetila promjene u svojoj zajednici u El Pasu u Teksasu kada se vratila nakon postdiplomskog studija u 1993. “Osjećao sam neku vrlo uznemirujuću ksenofobiju u zajednici. To je bio potaknut pristupom načelnika lokalne granične patrole da militarizira našu granicu i učini da migranti izgledaju nepoželjni i opasni. Postojao je prijedlog da se izgradi zid, i bio sam stvarno užasnut i uvrijeđen. Osjećao sam da to nije reprezentativno za zajednicu ili našu lokaciju na granici između SAD-a i Meksika. Taj razgovor, poziv na zid, vodio je načelnik sektora granične patrole, koji se odlučio kandidirati za Kongres 1996. godine. Pomislio sam: ‘O moj Bože, ne možemo imati zagovornika izgradnje zida koji predstavlja ovu živahnu, divnu zajednicu na granici između SAD-a i Meksika u Kongresu.”
Escobar je odlučio krenuti u akciju. “Prva kampanja na kojoj sam radila bila je za protivnika tog šefa granične patrole”, kaže ona. “To je bio prvi put da sam pokucao na vrata. Osjećao sam poziv na akciju, da branim zajednicu i da se borim protiv onoga što sam vjerovao da su ksenofobična stajališta koja su štetna za zajednicu.”
Najvažnija pitanja:
Kroz svoju platformu, Escobar se zalaže za pitanja kao što su zaštita okoliša, proširenje pristupa pristupačnoj zdravstvenoj skrbi i poboljšanje usluga branitelja. No središnji poziv na akciju njezine kampanje usredotočen je na zalaganje za američko-meksičku granicu i potporu imigracijskoj reformi. “Tijekom vremena kada su pogranične zajednice poput moje bile meta razdvajanja obitelji, uskraćivanja putovnica i korištenja naših ulaznih luka kao mjesto opstrukcije za tražitelje azila, spoznati da možemo ući u povijest je vrlo uzbudljivo – posebno zato što dolazim s granice”, ona kaže. “Granica je stvarno meta upravo sada tijekom ove ere u saveznoj vladi, koju vodi Trumpova administracija. Da znamo da, kao odgovor, stvaramo povijest slanjem osobe s granice u Kongres — koja je a Latina, koja izgleda kao njena zajednica – činjenica da granica stvara povijest za mene je vrlo značajna.”
Inspiracija zajednice:
Kada Escobar razmišlja o budućnosti El Pasa, motivirana je nastaviti se zalagati za promjene. “Postoje dvije stvarne inspiracije za vožnju u mom životu, a broj jedan je moja zajednica,” kaže Escobar. “Dolazim iz zajednice koja se brine jedni o drugima, gdje obitelji uvijek žele pomoći, zaštititi i podići jedna drugu. Iz toga dolazi nevjerojatna inspiracija.”
Druga ključna inspiracija joj je obitelj, “posebno” dvoje djece, 20-godišnji sin Cristian i 18-godišnja kćer Eloisa. “Osjećam duboku obvezu ostaviti im bolji planet, bolju zajednicu, bolju vladu”, kaže Escobar. “A to se trenutno ne događa. Živimo u ono što vjerujem da je vrlo mračno doba američke povijesti i vjerujem da nam je potrebna jako jaka glas, gorljivi zagovornik granice i obitelji ovdje, i netko tko bi se borio za pravednu i humanu vlada. Osjećam hitnost da radim na stvarima tako da moja djeca naslijede nešto što je bolje od onoga što sam ja naslijedio.”
Najveći izazovi:
Escobarova kampanja nije bila bez prepreka. “Mislim da mi je najteža stvar - a možda je isto i drugim ženama, posebno obojenim ženama i ženama bez velikih financijskih sredstava – je li da je to stvarno, uistinu financijska žrtva kandidirati se za ove urede”, kaže Escobar. “Mislim da je to ono što ženama čini tako teškim i zašto ima tako malo žena koje trče. Prije godinu dana morao sam dati otkaz. Moja je obitelj morala podnijeti ogromne financijske žrtve kako bih ja mogao imati privilegiju kandidirati se za Kongres, a ja sam jedan od sretnika. Imam podršku svog supruga, moje obitelji i mojih prijatelja da mi stvarno pomognu da prebrodim ovo vrlo teško vrijeme za nas, financijski.”
Escobar je bolno svjesna da bez te razine potpore njezina kandidatura za Kongres možda neće biti moguća. “Postoji toliko talentiranih i briljantnih žena čije glasove trebamo, ali ne možemo imati, jer su samohrane majke ili zato što jednostavno nemaju financijska sredstva za to”, kaže ona. “Tako da u teškoćama s kojima sam se suočio prepoznajem da sam zapravo vrlo sretan što se mogu žrtvovati. Definitivno nije bilo lako, ali sam zahvalan na prilici.”
Za više ovakvih priča pokupite izdanje za studeni U stilu, dostupno na kioscima, na Amazonu i za digitalno preuzimanje listopada 12.