Prošlo je skoro dva mjeseca od novog dokumentarca Whitney debitirao u Cannesu 16. svibnja, objavivši a šokantna tvrdnja da je pokojna superzvijezda bila zlostavljana kao dijete Dee Dee Warwick, njezina sestrična i sestra Dionne Warwick.
Sada Whitneyina majka Cissy Houston prekida šutnju zbog bolne optužbe. U ovom tjednu narod priča na naslovnici govori prvi put, u svoje ime i u ime nećakinje Dionne Warwick, dijeleći njihov "horor" zbog tvrdnje koju je iznijela Whitneyina dugogodišnja asistentica Mary Jones.
Jones u filmu kaže da joj se Whitney povjerila, otkrivajući da ju je kao dijete seksualno zlostavljala Dee Dee. Whitneyin brat Gary također u filmu tvrdi da ga je Dee Dee zlostavljala između 7 i 9 godina.
POVEZANI VIDEO: Sjećanje na Whitney Houston
Dok Jones ostaje pri svojoj odluci da objavi navod u filmu, Cissy, zajedno sa svojom nećakinjom Dionne, je izdao sljedeću emotivnu izjavu, otkrivajući svoju duboku zabrinutost zbog tvrdnje, a film kao a cijeli.
Cijela izjava Cissy Houston i Dionne Warwick:
Moja nećakinja Dionne Warwick i ja dajemo ovu izjavu kako bismo podigli glas iznad buke oko izlaska filma, Whitney. Iako se film prodaje kao projekt koji je odobrila/podržala obitelj Houston, ni moj sin, Michael, Dionne ni ja znao za navode o zlostavljanju, smjeru kojim će film krenuti, sve do dva dana prije prikazivanja u Cannesu.
Za početak želimo jasno reći da je užas onoga što žrtve seksualnog zlostavljanja doživljavaju nezamisliv. Ne pokušavamo umanjiti bol, traumu i možda doživotno oštećenje psihe žrtava zlostavljanja. Razumijemo i priznajemo da ne postoje pravila koja reguliraju reakciju osobe na traumu i svaka osoba reagira drugačije. Ovom izjavom ne namjeravamo braniti, opraštati ili opravdavati zločin zlostavljanja.
Ne možemo, međutim, precijeniti šok i užas koji osjećamo i poteškoće s kojima vjerujemo da je moja nećakinja Dee Dee Warwick (Dionneina sestra) zlostavljala dvoje od moje troje djece.
Rečeno mi je — kao jupotvrda invazivne teme ovog filma - da je Whitney bila javna osoba i stoga javnost ima pravo znati sve o njoj. Kažem, NE, bila je poznata osoba… pjevačica, glumica, tiha, ali velikodušna filantropica. Nije se natjecala za funkciju, tražila novac ili pokušavala izboriti pravo da upravlja nečijim životom. Njezin posao ne daje pravo “javnosti” da zna svaki intimni detalj njezina života izvan onoga što je ona sama otkrila tijekom svog života. Iako je govorila o svojoj borbi s drogom, intervencijama, kćeri Krissi i problemima u njoj braka, nikada nije JAVNO progovorila o očevoj krađi od nje niti otkrila bilo kakvu tvrdnju da je bila zlostavljao. DA je bila zlostavljana, ne vjerujem da bi htjela da se to prvi put otkrije tisućama, možda milijunima ljudi u filmu.
Znam ženu koja je identificirana kao Whitneyina "bliska osoba od povjerenja". Da je ona bila "bliska osoba od povjerenja" moje kćeri, činilo bi se da je odlučila izdati Whitneyino povjerenje objavljivanjem glasina i priča iz druge ruke. U svakom slučaju Dionne, Michael i ja ne poznajemo je onako kako smo poznavali i voljeli Dee Dee Warwick. Dee Dee je možda imala svoje osobne izazove, ali ideja da bi zlostavljala moju djecu je neodoljiva i za nas je nedokučiva. Ne možemo pomiriti potrebu javnosti da zna o Whitneyinom životu kao opravdanje za invaziju na nju privatnost ili optužba protiv Dee Dee, optužba koju ni Whitney ni Dee Dee ne mogu poreći, opovrgnuti ili potvrditi. Ni ja, Dionne, ni moj sin Michael koji je bio vrlo blizak sa svojom sestrom, a u filmu je VRLO iskren o njihovoj upotrebi droga, nikada nismo čuli ove navode; nikada nismo čuli ništa iole povezano s zločinima za koje se Dee Dee tereti u filmu. Kako to može biti pošteno prema mojoj kćeri, prema Dee Dee ili našoj obitelji?
Proveo sam mnogo godina u studijima (ponekad s Dionne i/ili Dee Dee) gdje sam zarađivao za život. Išla sam i “na put” sa svojom grupom The Sweet Inspirations kako bih pokušala pomoći osigurati dobar život svojoj obitelji ALI moja su djeca uvijek bila na prvom mjestu u mom srcu i životu. Kad sam bio odsutan, nisu ostali u četiri ili pet različitih obitelji; ostali su kod kuće gdje se o njima brinula njihova dugogodišnja dadilja, Phyllis, ili moja draga prijateljica Bae ili njihov otac. Za sve godine kada sam putovao Dee Dee, koja je bila 21 godinu starija od Whitney, NIKADA NIJE BABYSAT za njih.
POVEZANO: Najupečatljiviji trenuci Whitney Houston
Dionneina mama, moja najstarija sestra Lee, bila je uz mene nakon što mi je majka umrla kada sam imala osam godina, i tijekom nekih od najmračnijih razdoblja mog mladog života. Lee je umrla prije nekoliko godina i iako mi nedostaje svaki dan, tješi me spoznaja da ona nije ovdje da proživi ovo iskustvo
Kako bih volio da mogu pitati Dee Dee i Nippy što se dogodilo, ali ovaj se film razlikuje od ostalih filmova o njoj širenjem glasina, insinuacija i priča iz druge ruke; ostavljajući pitanja na koja nikada neću imati odgovore.
Dionne i ja smo dio obitelji čiji su se članovi uvijek trudili za sebe i svoju djecu kako bi bili uspješni. Cilj većine roditelja je pomoći svojoj djeci da postignu više od njih. Film tretira težnje moje obitelji s teškom rukom ljudi koji promatraju afroameričku obitelj kroz objektiv bez kulturnog senzibiliteta. Kao i većina roditelja, dali smo svojoj djeci imena koja su nam se sviđala... Gary Joseph, Michael Blair i naša željena djevojčica Whitney Elizabeth, ne iz bilo kojeg drugog razloga. Svojoj kćeri nismo dali ime zato što je to bilo ime lika u "BIJELOM SITKOMU" ili zato što smo se trudili da nas smatraju srednjom klasom kako se navodi u filmu. Svidjelo mi se ime Whitney, a Elizabeth se zvala njezina baka.
Srce mi je slomljeno što unatoč svemu što je uspjela, obožavatelji i mrzitelji su ostali s pojmom da je živjela kao žrtva. Radila je greške i u posljednjih nekoliko godina je živjela svoj život u zagrljaju droga koje su je tjerale i svih posljedica toga, i kao žena i kao majka. Voljela je Krissi svim srcem i učinila je najbolje što je mogla kao Krissina majka, ali biti u borbi s drogom nije u skladu s time da je sjajna majka. U životu se suočila s izazovima, pogoršanim slavom, razvodom i obiteljskim problemima, ali nije bila žrtva.
Nakon što ljudi pogledaju film, sami će donijeti zaključke i mi to ne pokušavamo promijeniti. Samo želimo da ljudi znaju da postoji i druga strana. Iako su filmaši sigurno imali zakonsko pravo snimiti ovaj film, pitam se moralno pravo.