Jedan od mojih omiljenih događaja u mainstream medijima u posljednjih nekoliko godina, osim feminizam i kontinuirana opsesija mačkama koje padaju, bila je otvaranje novog razgovora o mentalnom zdravlju. Osobito mentalno zdravlje mladih žena.
Došlo je do suptilnog, ali snažnog otpuštanja vijaka na toj kutiji koju zovemo "STVARI O KOJE NE PRIČATE NIKAD, NIKAD, NIKAD". Pomak u granicama onoga što dijelimo a ono što skrivamo, polagano smanjivanje srama i straha oko nečega što nikada nije smjelo biti sramotno, a uplašeno je samo zato što je skriveno. Od prekrasnog pisanja Lene Dunham o njezinoj borbi s OKP-om do Emme Stone koja govori o svojim iskustvima s napadima panike, opresivno i univerzalno prihvaćeno pravilo da je osjećaj tuge ili ludosti samo nešto što ste zadržali za sebe je lijepo biti svrgnut.
Prema vlastitom iskustvu, pateći od bilo koje vrste mentalne bolesti ili neobičnosti, dobio sam previše savjeta, a nedovoljno priča. Imala sam cijeli ormar pun savjeta. Morao sam izgraditi skladišni centar u svojoj spavaćoj sobi kako bih pokušao smjestiti sve svoje novo darovite savjete. No, koliko god svi moji davatelji savjeta bili dobronamjerni i puni nade, problem s većinom savjeta je u tome što ono što odgovara jednoj osobi gotovo sigurno nije zajamčeno da će raditi i za drugu. "Vježbanje će vam spasiti život!" – "Treba samo progurati" - "Obećavam ti, popij ovaj čaj i sve će biti izliječeno!" – Sve sam probao, popio sam čaj i ništa se nije promijenilo.
Pronaći savjet koji vam odgovara je kao pronaći traperice koje čudom pristaju četirima najboljim prijateljima, to se često događa u filmovima, a rijetko u stvarnom životu.
Ali ono što mi je pomoglo, više od čaja, više od bilo kojeg terapeuta, više od bilo koje tablete – slušanje tuđih priča. Provela sam dugo vremena misleći da sam jedina osoba na svijetu koja bi mogla prolaziti kroz stvari kroz koje sam ja prolazila. Uvjeren da sam ja jedina osoba koja je toliko slaba da ne mogu uspjeti ni odlazak u trgovinu, jedina djevojka koja je toliko čudna da se nije mogla družiti s ljudima svojih godina. Bio sam okružen ljudima koji su to "radili", koji su razbijali život, dok sam se ja polako rasplitao i sve više udaljavao. Nije da nije bilo priča, samo se činilo da se nijedna od njih ne odnosi na mene. Bile su to priče starijih žena i starijih muškaraca, ljudi koji su se izborili kroz šumu mentalnih bolesti i godinama kasnije izašli kao pobjednici na drugoj strani. Razgovarali su o rehabilitaciji i godinama provedenim u oporavku i činilo se da se ništa od toga ne odnosi na moje metode suočavanja, koje su uglavnom uključivale gledanje Dobra žena i lakiranje noktiju pet puta dnevno.
Za mene, čuti ljude poput Lene, ljudi poput Zoella, govoreći otvoreno i iskreno o proživljavanju iskustava koja su toliko slična mojima da su mogla biti preuzeta iz mog dnevnika, osjećala sam se kao najveći dar na svijetu. Ne samo da su ove priče bile utješne jer su bile tako povezane, već su i stvorile mala vrata u mom mozgu pod nazivom "nisi samo ti". Doveli su do razgovora s mojom obitelji, razgovora s mojim prijateljima, razgovora na internetu, što nikada ne bi bilo moguće bez ovih naizgled malih priča koje su djelovale kao katalizator.
Ako ste netko tko se boji da je anksioznost postala "trend", taj novi razgovor duboko banalizira ozbiljan problem, imam jednu stvar i samo jednu stvar za reći – možda je anksioznost postala trendi jer je anksioznost trend. Jer to je nešto od čega svaki dan pati više ljudi za koje bismo ikada željeli priznati, nešto što razdire više života nego što možete zamisliti.
ŽELIM da anksioznost postane trend. Želim da postane trendi od avokada. Želim da postane toliko trendi da dobije svoju liniju odjeće i asortiman proizvoda za dom. Ako možemo učiniti tjeskobu modernom, ako možemo razgovarati o njoj, vikati o njoj, vikati o njoj s krovova – možemo joj oduzeti dio moć, a stotine tisuća ljudi koji bi patili u tišini mogu osjetiti puni topli zagrljaj znajući da nisu sama.
Javno govorenje o ovim temama ne umanjuje njihovu ozbiljnost. To ne zaustavlja činjenicu da su anksioznost i depresija bolesti koje će vjerojatno ispravno izliječiti samo liječnik ili terapeut. Ali to umanjuje sram i usamljenost. To umanjuje izolaciju. To malo umanjuje strah.