Svaki proizvod koji predstavljamo neovisno je odabran i pregledan od strane našeg uredničkog tima. Ako izvršite kupnju pomoću uključenih poveznica, možemo zaraditi proviziju.
Prvi par Ugg čizama dobio sam na Božić kada sam bio u osmom razredu, otprilike 2008. Bilo je to zamagljeno vrijeme u kojem su zaslijepljene košulje Ed Hardyja i Hollister traper minice vladale, a bez sumnje, uggice su bile vrhunac obuće u mojoj srednjoj školi.
Čak i dok se moja kolekcija Ugg čizama širila, moj prvi par — one Klasične kratke čizme u njihovoj klasičnoj boji kestena — zauzimao je posebno mjesto u mom srcu. Nosio sam ih dovraga: nosio sam ih s tajicama. Nosila sam ih uz skinny traperice. Nosila sam ih na bazenu na plivačkim sastancima. Nosila sam ih bilo gdje i posvuda.
Ali onda je moja ljubav prema Uggsicama izblijedjela, i zamijenila sam ih za aktualne trendove, npr Doc Martens, čizme za jahanje i jednostavnost svježe bijele tenisice. Neke od mojih Ugg čizama doživjele su svoju sudbinu na Buffalo Exchangeu za to vrijeme, ali ja sam zadržao taj prvi par. Godinama su uživali u mirovini u ormaru moje kuće iz djetinjstva. A onda je stigla 2020.
Kada je rad od kuće postao stvar, napustio sam Brooklyn i svoja tri cimera radi malo prostora kod kuće u Pennsylvaniji. Ali pakirala sam se samo na dva tjedna. Naravno, to je dovelo do toga da nosim neke od stvari koje sam dugo ostavio iza sebe, uključujući i gore spomenute Ugg čizme.
Omiljene čizme postale su moja osnovna namirnica za šetnju pasa i trčanja, prvo iz potrebe, ali onda zato što sam to želio. I ovo nije bilo samo mi fenomen. Tijekom karantene činilo se kao da se svaka slavna osoba otvoreno grli Ugg natikače i sandale pošto se dogodio kolektivni pomak svijesti. Odlučili smo udobnost staviti na prvo mjesto. Drugim riječima: Uggice su se vratile, dušo.
Ubacivanje nogu u nove plišane uggsice čini mi se kao obuća ekvivalentna deki s utezima. Topli su i udobni, poput zagrljaja. I stvarno, nije li to ono što nam svima sada treba?