Karen Fukuhara je uvijek imala glas

Meki, prijateljski glas Karen Fukuhare jednako je dražeč koliko i dobrodošao. Nakon što sam je dvije sezone gledao kao Kimiko Miyashiro, nijemu supermoćnu osvetnicu na Prime Videou Dečki, njezin meki ton dolazi kao ugodno iznenađenje kada se prijavi na Zoom poziv početkom lipnja uoči treće sezone serije, koja je premijerno prikazana 10. lipnja.

Dečki, koji je debitirao 2019., okreće žanr superheroja naglavačke, istražujući što se događa kada navodni heroji postanu lopovi (često na najstrašnije načine). U emisiji punoj krvi, crijeva, eksplodirajućih glava i prožimajućeg nihilizma, tu je Fukuhara — često krvavo, da, ali i spretno ulijevajući Kimiko ranjivost koja utemeljuje seriju i daje joj srce.

"Povremeno može biti nasilna i zlonamjerna - ne po izboru - ali tada ima i ovu stvarno emotivnu stranu, a ja volim igrati te dvije dinamike", kaže Fukuhara.

Tijekom prve sezone emisije, Dečki izazvao je kritike zbog prikaza Kimiko kao Azijatkinje koja uopće ne govori, što je potaknulo showrunnera Erica Kripkea da

Fukuhara, sa svoje strane, pripisuje Kripkeu zasluge za dodavanje više dimenzije Kimiku od onoga što je napisano u izvornom materijalu, Dečki Stripovi. Prva sezona, kao i početak druge, glumici su predstavljali izazove, s obzirom na to da je jedini način na koji je mogla komunicirati kroz lik bile geste. No, kako se serija odvijala i razvijala jedinstven znakovni jezik za Kimiko, Fukuhari je bilo lakše glumiti ju.

“Kad sam pročitala sve stripove, bojala sam se da će biti jednodimenzionalna”, kaže ona. “Ne možete vidjeti njezinu pozadinu u stripovima i ne znate zašto ona radi stvari koje radi i zašto je tako nasilna. U našoj emisiji, od samog početka, Eric mi je rekao da želi da Kimiko bude normalna djevojka koja je stavljena u sve te traumatične okolnosti i da odatle shvati kako to igrati."

Za 30-godišnju glumicu emisija je bila i prilika da razgiba mišiće iz prethodnog života. Fukuhara je otišla na UCLA, gdje je diplomirala sociologiju, što joj je, kako kaže, pomoglo da shvati da je "sve društveno konstruirano" — uključujući značenje koje stavljamo iza superheroja te moć i utjecaj koji oni imaju na naše svijet.

“To se nikad prije nije radilo, vidjeti kako su superheroji loši. A naša emisija uistinu govori o tome što bi se dogodilo kada bi skupina ljudi stekla količinu moći koju bi imali superheroji, slavne osobe, te političku moć i utjecaj", kaže ona. "Bi li učinili dobro ili loše?"

Najnovija sezona, koja ponovno okuplja glumce Antonyja Starra, Chacea Crawforda, Jack Quaid, Karl Urban, Loz Alonzo, Jesse Usher i Erin Moriarty uz pridošlicu Jensena Acklesa, predstavlja više mogućnosti za ovu vrstu iskopavanja. Za Fukuharu posebno, to znači da sudjeluje u svemu, od sekvenci prepunih akcije, poput scena borbe, do nadrealne glazbene numere izvan lijevog polja koju je nazvala "ostvarenje snova".

"Mislim da, budući da si Azijat, možda i ti razumiješ da nema toliko prilika da ljudi koji izgledaju poput nas budu na pozornici", kaže ona. “Stvari se mijenjaju – u posljednjih nekoliko godina, posebno, povlačimo se. Ali kad sam završavala srednju školu, sjećam se da mi je mama rekla da imam izbor da idem na fakultet ili se bavim glumom, ili se pridružim kazališnoj trupi i bavim se glumom na pozornici. I samo sam si mislio: 'Nema dovoljno uloga za mene', pogotovo zato što nisam živio u Aziji. Bio sam ovdje u Americi. Nikad nisam mislio da je to san koji se može ispuniti."

Fukuhara je odlučila otići na koledž, a dvije godine nakon diplomiranja debitirala je na filmu 2016. Odred samoubojstava kao samurajski ratnik Katana, čvrsto stupajući jednom nogom u svemir superheroja. Uloga u trileru Zalutao uslijedili su, kao i niz glasovnih uloga, uključujući Netflixovu She-Ra i princeze moći, prije Dečki katapultirao je do slave superheroja. S ulogom u nadolazećoj Brzi vlak uz Brada Pitta, nada se da će biti dio pokreta potpunije predstavljanje Azijata u Hollywoodu.

“Imali smo toliko podzastupljenosti i pogrešnog predstavljanja Azijata u Hollywoodu i vrijeme je da počnemo pričati neke svoje priče”, kaže ona.

Fukuhara, koja je odrasla u Los Angelesu s japanskim roditeljima, kaže da se uvijek osjećala "vrlo pola-pola" kada je u pitanju njezin azijski i američki identitet, što ju je dovelo do snažnog povezivanja s azijsko-američkim priče. No, dok je odrastala, nije viđala mnogo glumaca za koje je smatrala da je stvarno predstavljaju.

"Uvijek sam dobivao pitanje: 'Oh, tko bi te glumio u filmu?' Ili: 'Na koga se ugledate?' Mislim da je, odrastanje, bilo možda samo tako Lucy Liu. Ali da budem iskrena, nimalo ne liči na mene”, smije se. „I premda Charliejevi anđeli je vrlo cool i super zao i smiješan, i volio sam ga gledati dok sam odrastao, je li to u potpunosti predstavljalo moje odrastanje? Vjerojatno ne. Uzbudljivo je znati da sada u Americi postoji mnogo više za azijsku mladež. A s streamerima diljem svijeta, najbolje je kada vam netko priđe i kaže: 'Osjećam se viđenim, a osjećam se da su me čuli'."

Izvan ekrana, početkom ove godine, Fukuhara je stvorila osjećaj da se ljudi čuju na otrežnjujući, ali ne manje revolucionaran način. U ožujku je progovorila nakon što je fizički napadnuta tijekom vala antiazijskih zločina iz mržnje u SAD-u, piše u objavi na Instagramu da ju je muškarac udario u glavu dok je išla do kafića. Napad je, rekla je tada, "došao niotkuda". Napisala je da ona i napadač "prije nisu imali kontakt očima", a kada se to dogodilo "nije radila ništa neobično".

"Dok sam se osvrnula, bio je nekoliko metara udaljen od mene (mora da je nastavio hodati nakon što me udario)." napisala je i dodala da misli o "suočavanju" s napadačem, ali je shvatio da "nije vrijedno rizika". Napominjući da je "fizički dobro", rekla je, "ovo sranje mora Stop. Nama ženama, Azijatima i starijima potrebna je vaša pomoć." 

Njezina objava stigla je u vrijeme povećane tjeskobe i razaranja za Amerikance azijskog porekla. Bilo je to godinu dana nakon a revolveraš u području Atlante otvorili vatru u tri salona, ​​ubivši šest azijskih žena, masakr koji se dogodio usred navale napada na azijsku zajednicu tijekom pandemije koronavirusa. Dva mjeseca prije Fukuharinog napada, Michelle Go, 40-godišnja Azijka, gurnuta je u smrt na platformi podzemne željeznice u New Yorku. Mjesec dana kasnije, Christina Yuna Lee, 35-godišnju Azijatku, pratio je stranac u njezin stan u New Yorku i izbo ju na smrt. Prema podacima koje je objavio Centar za proučavanje mržnje i ekstremizma, zločini iz mržnje protiv Azije u SAD-u povećana za 339% prošle godine u odnosu na godinu prije.

„Čitao sam toliko članaka o našoj zajednici koja je napadnuta niotkuda, a to se događalo u gradovima poput L.A., San Francisco, Oakland i New York — i sve su to gradovi u kojima smo se mi, ili barem ja, osjećali sigurnima u prošlosti", kaže ona. "Dakle, kad se to dogodilo, to je bio gotovo vapaj za pomoć."

Taj je vapaj za pomoć odjeknuo u vrijeme kada se, anegdotski govoreći, činilo da su ljudi postali desenzibilizirani za bezbrojne napade na Amerikance Azije. Vijest o njujorškom čovjeku koji je, bez provokacija gurnuo i nalaktio sedam Azijata na Manhattanu u roku od sat vremena, jedva dospio na naslovnice. Zločini iz mržnje su se još uvijek događali, samo se o njima nije toliko raspravljalo kao ranije u pandemiji. Moji prijatelji iz Azije i ja smo postajali umorni od pokušaja da se ljudi brinu o nama, pokušavajući natjerati ljude da brinu o tome što jesmo udaren 125 puta u glavu ili napadnut u Sam's Clubu jer je netko pretpostavio da biti Azijac znači biti Kinez, a za pandemiju su okrivili Kineze.

"Mislim da smo najduže o tome pričali u našim zajednicama, i idemo na večeru s našim azijskim prijateljima, i ljuti smo, i tužni smo", kaže Fukuhara. “Iskreno, bojim se za generaciju svojih roditelja. Ne možete ih zaštititi u svakoj pojedinoj situaciji, stoga je važno da drugi ljudi budu svjesni, jer kada niste tu, samo se nadate da će netko drugi imati ruku pomoći. Ne radi se samo o međusobnoj pomoći, već i o pomirenju s rasizmom koji leži u svima nama, vjerojatno. Pomirivši se sa generacije rasizma, bilo izravno ili neizravno - mislim da je važno suočiti se s tim."

Kad je dala svoju izjavu, to je bilo kao razbijena iluzija. Prodajna mjesta kao Hollywood Reporter, Raznolikost, i Rok raspravljali o mržnji prema azijskim Amerikancima; moji prijatelji iz Azije pričali su o tome kako su "šokirani" i "slomljeni srcem" što će se tako nešto dogoditi. Kao da je bilo vidjeti naslove o anonimnim, bezimenim ljudima jedno, a vidjeti da je netko koga prepoznajete s TV-a napadnut bilo drugo. Nekoliko mjeseci nakon što je progovorila, pitam je misle li da su se stvari promijenile u našoj zajednici, pitanje koje vuče zamišljenu stanku.

"Nisam sigurna koji je odgovor na to", konačno kaže. “U posljednje vrijeme nisam gledao brojke, tako da ne znam točno što se dogodilo. Nemam odgovor na to."

Možda nitko ne radi, a možda je nemoguće kvantificirati jesu li nam stvari postale "bolje". Možda jedino što možemo učiniti je, kao što kaže Fukuhara, i dalje paziti da radimo pravu stvar.

"Da nastavimo dalje, mislim da je važno da ljudi izvan naše zajednice toga budu svjesni kako bismo možda mogli pomoći jedni drugima", kaže ona. “Nadao bih se da ćemo, ako vidimo nekoga u toj situaciji, imati hrabrosti zauzeti se za njega drugi, bilo da se radi o Azijatskoj osobi koja se zalaže za crnca ili bijelki koja se zalaže za Azijata žena. U brojevima je moć. Mislim, nadam se da će se stvari promijeniti na bolje. Trenutno je strašan svijet u svim aspektima, ne samo u ovoj temi, tako da se svi moramo udružiti."