Ova godina je za mene bila naporna. Proveo sam puno vremena promovirajući svoju glazbu i radeći na svim svojim projektima, pa sam početkom godine odlučio da želim učiniti nešto za nekog drugog. Je li to bilo pomaganje u mojoj zajednici u L.A.-u ili putovanje u inozemstvo, nisam znao.

Igrom slučaja, istog tjedna kada sam razgovarao s jednim od svojih prijatelja o tome što želim raditi, tim WE Movementa došao je do mene i pitao me želim li ići u Afriku s njima. Zapravo sam upravo namjeravao otići na nekoliko mjeseci kako bih snimao na lokaciji, ali moja utroba, moje srce i moj um bili su na istoj strani, pa sam znao da želim to i ostvariti.

Za WE pokret sam saznao prije dvije godine kada sam sudjelovao na WE Dayu, jednom od događaja koji se održavaju svake godine. Njihova je misija nevjerojatna jer rade na ostvarivanju utjecaja kako lokalno tako i globalno u zajednicama koje trebaju imati glas. Tamo sam saznao za putovanja na koja svake godine idu u tri različita sela – jedno u Ekvadoru, jedno u Indiji i ono u Keniji koje sam posjetio pod nazivom Maasai Mara.

click fraud protection

Naša grupa je bila mala – samo ja, moj prijatelj i nekoliko profesora koji rade u WE – ali smo uspjeli postići toliko toga na našem putovanju. U jednom tjednu pomogli smo izgraditi bunare za čistu, filtriranu vodu, kao i neke zgrade za žensku školu pod nazivom Kisaruni All Girls Secondary School.

Dok smo bili tamo, obišli smo kampus, koji mi je bio jedan od omiljenih dijelova. Djevojke su nam pokazale kafeteriju i laboratorije i sve ono što su učili. Bilo je nevjerojatno vidjeti sve što su upijali boraveći u toj školi. Vjerojatno je 99 posto djevojaka reklo da sada sanja da će zbog toga jednog dana otići na fakultet.

Mogao sam upoznati toliko nevjerojatnih ljudi, koji su me otvoreno primili u svoje selo. Naučili su me kako je nekad bilo loviti hranu i kako je praviti rafikis, narukvice od perli koje mame stvaraju kako bi zaradile za život.

Dobio sam toliko perspektive iz njihovog okruženja. Ima puno stvari koje smatram da uzimamo zdravo za gotovo, a to bi moglo biti nešto veliko, poput našeg obrazovanja, zdravlja, zrak koji udišemo, voda koju pijemo, ili to može biti nešto malo, poput cipela koje nosimo ili odjeće na leđima.

Kad smo tek stigli, bila su sva ta mala djeca koja su trčala za vozilom u kojem smo bili i oni su se smiješili od uha do uha, s tim masivnim osmjesima na licima, govoreći: "Jambo!", što je zdravo u svahili. Nisu imali cipele na nogama, a vrlo malo odjeće. Tijekom noći tamo postaje hladno i nema puno zaklona. Tako da mi je to otvorilo oči.

To je definitivno utjecalo na način na koji se sada nosim sa stvarima u svom životu jer znam da se u svijetu događa mnogo više od izazova s ​​kojima se borim.

Zvuči klišejsko reći da je putovanje promijenilo život, ali je istina. Sjećam se da sam mislio, pomoći ću tim ljudima i napravit ću promjenu za njih, ne shvaćajući da će oni meni pomoći i napraviti takvu promjenu u mom životu.

— Kao što je rečeno Jennifer Ferrise.

Da biste vidjeli još snimaka s Holtovog putovanja, nastavite čitati. A za više informacija o WE pokretu posjetite we.org.

01od 11

VODENA ŠETNJA

VODENA ŠETNJA
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“Srećom, u selima se sada grade bunari, ali mame ponekad i dalje moraju hodati miljama do rijeke Maasai Mara kako bi napunile te vrčeve vode. Nosio sam samo jedan vrč, a vjerujte, nije bilo lako. Žene često nose po tri ili četiri s bebom oko sebe.”

02od 11

VRIJEME GRADNJE

VRIJEME GRADNJE
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“Pomogli smo napraviti bunare za čistu, filtriranu vodu, kao i školu za djevojčice. Definitivno je puno posla, ali bili smo tako sretni što to radimo.”

03od 11

ŠKOLSKI DANI

ŠKOLSKI DANI
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“Bilo je nevjerojatno vidjeti unutrašnjost škole. To je internat i djevojke su tamo tijekom cijele godine, tako da imaju spavaonice. Također moramo ući u učionice.”

04od 11

POVRTNJAK

POVRTNJAK
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“Ovo je odmah izvan kampusa i djevojke su mi pokazale kako uzgajaju i brinu se o svojim vrtovima s voćem i povrćem. Mislio sam da je to nevjerojatno jer to nikad nisam naučio.”

05od 11

KAFETERIJA

KAFETERIJA
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“Ovo mi je bio od najdražih trenutaka na putovanju. Svi smo išli oko stola i samo razgovarali o našim omiljenim jelima i omiljenoj glazbi. Bilo je tako cool vidjeti da iako živimo dva potpuno različita života i da smo na dvije suprotne strane svijeta, ima toliko toga zajedničkog.”

06od 11

PJEVAJTE ZAJEDNO

PJEVAJTE ZAJEDNO
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“U školi imaju dane kada mogu ili pogledati film ili pročitati knjigu ili slušati glazbu, a mnogi od njih vole glazbu. John Legend je bio jedini umjetnik kojim su bili opsjednuti, pa smo pjevali puno njegovih pjesama, što je bilo jako zabavno!”

07od 11

Joga pokreti

Joga pokreti
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“Upoznao sam čovjeka po imenu Cheloti koji je iz Kenije, ali sada radi s WE pokretom i putuje s njima kao motivacijski govornik. Svako jutro u selu podučava jogu i pokazao mi je kako se radi akro joga, što je jedno od najmirnijih iskustava koje sam ikada doživio. Bilo je to poput čiste meditacije.”

08od 11

CILJANA PRAKSA

CILJANA PRAKSA
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“Također sam naučio kako je bilo loviti danima u potrazi za hranom. Imali smo luk i strijelu, kongu i koplje. Nisam baš bio dobar s lukom i strijelom, ali ipak je bilo zabavno probati!”

09od 11

IZRADA NAKITA

IZRADA NAKITA
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“Mame u selu prave narukvice koje se zovu rafiki, što na svahiliju znači prijatelj, i prodaju ih da bi zaradile za život. Ipak ih možete kupiti MI Pokret za podršku zajednici.”

10od 11

Perle u izobilju

Perle u izobilju
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“Ni narukvice nije lako napraviti. Ima samo toliko perli! Lako ste mogli nasumično odabrati boje kako biste brže prošli, ali ja sam želio dizajnirati jednu, a trebalo je tako dugo. Mame u selu su bile mnogo brže u tome.”

11od 11

Gotov proizvod

Gotov proizvod
Uz dopuštenje Juozasa Cerniusa

“Zadržao sam hrpu narukvica koje sam napravio. U početku sam ih stalno nosila, ali onda sam morala početi snimati, pa ih sada držim na posebnom mjestu u svojoj sobi da ih ne izgubim.”