Iako sam u očima javnosti, vrlo sam diskretna osoba. Dakle, kada idem na društvene mreže, postavljam si jedno pitanje: Što želim podijeliti sa sobom?

Bez greške, na kraju podijelim najpozitivnije dijelove svog života – stvari za koje smatram da sam napravio velika poboljšanja ili iskustva sa svojom obitelji koja će, možda, inspirirati druge obitelji. Društveni mediji također pružaju put dopuštanja više pozitivnosti u moj život. Kada muž je uzeo moje prezime, toliko je muškaraca izašlo i priznalo da su to radili u svojim životima. Bili smo duboko dirnuti njihovom reakcijom i osjećala sam se stvarno toliko sretna što sam bacala svjetlo na grupu muškaraca koje se stalno zanemaruje. Tako da smo moj suprug i ja podijelili ovo iskustvo, to im je dalo potvrdu i osjećali smo se kao da smo napravili značajnu promjenu u njihovim životima.

VIDEO: Zašto Gigi Hadid pauzira od društvenih mreža?

Naravno, društvene mreže, kao što svi znamo, imaju mračnu stranu. Cyberbullying je rastuća epidemija (ja sam doživio svoj pošten udio). Ali bez obzira što se dogodi ili kakva bi reakcija mogla biti, neću prestati dijeliti. To ne znači da usput nisam naučio nešto ili dvije. Radim na preoblikovanju načina na koji želim reći stvari i znam koliko je važno mudro birati riječi. Istina je da živimo u eri zvukova. Ljude ne zanima razgovor o nečemu, oni samo žele naslov toga. To znači da samo moram biti malo mudriji u načinu na koji se izražavam.

Možda živimo u modernom dobu, ali ovo je bezvremenski trop: loše vijesti se prodaju. Želimo čuti da ljudima ide loše i žudimo za ovim začaranim krugom vijesti; vrlo je nefunkcionalno. Moramo postati kustosi vrste informacija koje unosimo i onoga što tamo objavljujemo.

Postoji neviđena količina informacija, a mi imamo pristup bez presedana. Imamo dovoljno materijala vani da nas natjera da ostanemo u svojim domovima i budemo zatvoreni za ljude, mogućnosti i, što je najvažnije, za mogućnost promjene. I zato je ostati pozitivan apsolutno neophodan. Usprkos svim nestašlucima koje vidimo na internetu, također smo izravnije povezani sa svijetom. U mogućnosti smo vidjeti koliko je svijet velik, kako je divan i kako se razvija. U tim sam trenucima siguran da idemo u pravom smjeru. Na kraju, radije bih se osjećao da sam dio grupe koja pokušava napraviti razliku, pokušava na to gledati drugačije i pokušava ostati napola puna nasuprot poluprazna.

Kao što je rečeno Jessie Heyman