“Pomažemo ljudima — čistimo zemlju za poljoprivrednike, činimo zemlju sigurnom za povratak ljudi. Većina ljudi je teško pogođena ratom. Naša je obitelj izgubila dom. Morali smo bježati i izgubili smo sve”, kaže 24-godišnja Sabreen. Ona je jedna od više od 700 Iračana zaposlenih u Savjetodavna skupina za mine (MAG), čija je misija locirati i uništiti nagazne mine, kazetnu municiju i neeksplodirane bombe u ratnim zonama. S operacijama na četiri kontinenta, MAG regrutira i obučava lokalno stanovništvo, posebno žene, za rad s posebnom opremom i psima za otkrivanje mina kako bi očistili njihovu zemlju. Ovo uči žene tržišnim vještinama i omogućuje im da uđu u radnu snagu i zarađuju za život.
Izvršna direktorica MAG-a, Jane Cocking, kaže: “Nagazne mine i neeksplodirane bombe često utječu na najmarginaliziranije skupine u zemlji koja se oporavlja od sukoba. Kada regrutirate ljude iz tih grupa, oni mogu igrati sastavnu ulogu u oslobađanju svojih zajednice od straha od mina, kao i financijski osigurati bolji život za svoje obitelji.”
Desetljeća sukoba učinila su Irak jednom od zemalja na svijetu koje su najviše pogođene minama, a problem se samo pogoršao kada je ISIL zauzeo tamošnji teritorij 2014. godine. MAG ima 55 pirotehničara u sjevernoiračkoj regiji Tal Afar, koja je bila važna strateška ruta za ISIL, budući da se nalazi između Sirije na zapadu i Mosula na istoku. Sabreen je među Arapima, Turkmenima i Kurdima koji zajedno rade na čišćenju zemlje al-‘Ayadiya, posljednji grad koji su oslobodile iračke sigurnosne snage i koalicijske skupine oko dva prije nekoliko godina. Mnogi mještani su poljoprivrednici za vlastite potrebe i ne mogu ponovno početi uzgajati hranu dok njihova zemlja ne bude sigurna.
Okružena minskim pojasevima, sama al-‘Ayadiya bila je teško kontaminirana neeksplodiranim ubojnim sredstvima i improviziranim eksplozivnim napravama, uključujući samoubilačke pojaseve. Prošle godine dogodilo se pet nesreća u minskom polju koje se prostire na više od 800.000 četvornih metara istočno od grada, pa su timovi MAG-a educirali lokalno stanovništvo o opasnostima koje su uključene. Sabreen kaže: “Ljudi, posebno djeca, ne razumiju opasnosti... Ako vide zanimljiv predmet, čak i bombu, igrat će se s njim.” Seljani sada upozoravaju MAG-a kada otkriju nešto što izgleda sumnjivo. U vrijeme tiska bilo je uklonjeno oko 2217 predmeta u Tal Afaru.
Rad tima je naporan, ali i ispunjava. Ljeta su vruća, a oprema teška. “Ustajem u 4 ujutro, au bazi MAG-a do 5 ujutro. Sređujemo pribor i provjeravamo medicinsku opremu; zatim putujemo gotovo sat vremena do našeg radnog mjesta u al-‘Ayadiyi,” kaže Rasha, 23, koja se izmjenjuje sa svojim kolegama organizirajući hranu grupe za taj dan (tipičan ručak je salata i kruh). "Ponosan sam što sam dio tima koji pomaže ljudima... [Oni] se trebaju osjećati sigurno i moći ponovno izgraditi svoje živote."
Štoviše, plaće pirotehničara neizostavne su njihovim obiteljima, posebice onima čiji su roditelji prestari ili bolesni za rad, a braća i sestre još su školske dobi. 20-godišnji Suham kaže: “Sjajan je posao moći pomoći drugima i uzdržavati svoju obitelj. Većina moje obitelji je sretna zbog mene i dobro radi posao koji radim, osim moje majke. Boji se za mene i stalno mi govori da odem. Kažem joj da ne treba brinuti... bit ću dobro.” Dalal, 24, priznaje da je njezina majka također nelagodna zbog svog posla, ali objašnjava: “Pomažem uzdržavati svojih devet sestara i dva brata. [Plus] pomažemo ljudima da se vrate kući i žive normalnim životom — to me čini ponosnim.”
Portia Stratton, direktorica MAG-a za Irak, kaže: „MAG je bila prva organizacija [u Iraku] koja je zapošljavaju žene operatere, a mi imamo najviše žena operatera od bilo koje organizacije za carinjenje u zemlja. Ove hrabre žene [igraju] ključnu ulogu u osiguravanju sigurnosti i mogućnosti ponovnog razvoja njihovih zajednica nakon rata.” Kada je MAG započeo svoj program u al-‘Ayadiyi prošlog ljeta, samo se pet obitelji preselilo kući skloništa. Sada se više od 750 obitelji vratilo, a trgovine se počinju otvarati. Postoji trgovina mješovitom robom, mesnica i benzinska postaja, ali zajednica još ima dug put. Dalal dodaje: "Nadam se da ćemo druge žene biti inspirirane nama i pridružiti se MAG-u."
Osim poslovanja u regiji Tal Afar, MAG također zapošljava pirotehničare u susjednoj regiji Okrug Sinjar, koji je nekada bio dom za oko 400.000 ljudi iz vjerske manjine Yazidi skupina. Kada je ISIL izvršio invaziju, cijela jezidska populacija je raseljena, zarobljena ili ubijena. Prema kurdskim vlastima i skupinama za ljudska prava, više od 6000 jezidskih žena i djece je oteto. Većina žena i djevojčica je mučena, silovana i prodana kao roblje, dok su dječaci odvojeni i smješteni u obitelji boraca IS-a u pokušaju da se izbriše njihov jezidski identitet. U svibnju je Agencija UN-a za izbjeglice izvijestila da se oko 3000 Jezida, uglavnom žena i djece, još uvijek vode kao nestali. Rijetki su se uspjeli vratiti u svoje domove u okrugu Sinjar jer su njihova sela bila razorena i zagađena minama. Među zgradama koje još stoje, mnoge su minirane. Dok se ti eksplozivi ne uklone, infrastruktura se ne može obnoviti, a sela ostaju nenastanjiva. “Želimo živjeti u miru baš kao što žive ljudi u SAD-u”, kaže Haym, 24-godišnji pirotehničar. "Želim da se svaka nagazna mina očisti kako bi se svaka obitelj mogla sigurno vratiti kući."
Sljedeće fotografije snimljene su u okrugu Sinjar ranije ove godine, krajem travnja i početkom svibnja. Svi pirotehničari koji rade za MAG u Sinjaru su Jezidi.
Fahima (na slici gore), 24, nadgleda tim pirotehničara u selu Rambusi, južno od grada Sinjar. "Najteži dio posla za mene je suočavanje s novim vrstama IED-a i mina-zamki", kaže ona. “Mogu imati skrivene prekidače i morate biti vrlo oprezni. To je težak posao, ali morate pokušati — i morate vjerovati u sebe.”
Dvadesetjednogodišnji Vian (na gornjoj slici s X-Langom, psom za otkrivanje mina) jedan je od voditelja pasa MAG-a. “Jako sam sretna što radim ovaj posao”, kaže ona. “Očistit ćemo zemlju kako bi ljudi mogli doći kućama. Za mene je ovo sveti posao.” Dodaje Halema, 29, također voditeljica pasa, “Radim kako bih uzdržavala svoju obitelj i također doprinos mojoj zajednici.” Halema kaže da je Aron, pas s kojim radi, "ljubazan i mekan, pametan i voli igra. Kad mu kažem što da radi, on me vrlo dobro posluša - on je sjajan pas i nikad ne promašuje metu."
Holiva (na slici gore), 21, kaže da je ponosna što je pirotehničarka. “Znam da posao može biti opasan, ali imamo dobru obuku i moramo to učiniti. U našoj zajednici muškarci i žene su ravnopravni, tako da mi je sasvim u redu biti pirotehničar.” Holivina obitelj sada živi u Njemačkoj, no ona je odlučila ostati u Iraku s bratom. "Želim pomoći u ponovnoj izgradnji svoje zajednice", kaže ona. "Trebaju me ovdje."
Za više ovakvih priča, uzmite rujansko izdanje časopisa U stilu, dostupan na kioscima, na Amazonu i za digitalno preuzimanje kolovoz 16.
